Jako volim putovati.
Ustvari, jako volim da se vozam. Tačnije, ja da vozim.
Kada sam depresivna volim da sednem u auto i da vozim kroz grad ili van grada - bilo gde. Kada ne mogu da vozim onda mogu i da šetam. Kako god. Kada šetam ili kad se vozam ne volim da prolazim istim putem. Nisam sujeverna, jednostavno volim promenu. Volim adrenalin koj donosi neizvesnost. Ili možda ispravnije je reci: Volim neizvesnosti jer mi donosi adrenalin. Sve u svemu, shvatili ste poentu. Često putujem sama i na dužim relacijama zbog posla, pa imam prilike da se upuštam u rizkantnije pustolovine tipa "neistraženih" puteva. Neretko uzmem i koji stoper, pa dodatno zapikantim doživljaj. Nesreća u svoj toj sreći (a možda sreća u nesreći) je što ja jako loše se orijentišem u prostoru. Često ni GPS mi ne može pomoći, a ne retko i odmaže...
Mogu satima da pričam o svim dogodovština koji sam doživela na ovim putovanjima. Neke su smešne, neke tužne, neke strašne, pa čak neke znaju biti i otkačene tipa: "Da nije smešno, plakali bi". No, nije sad reč o meni, iako često sam egocentrična pa svakako okrenem priču o sebi. Reč je o tome što za sva ova putovanja sam stekla utisak da ljudi koji žive u Srbiji ne poznaju svoju zemlju. Ne pričam o tome da subotičan ne zna da mi kaže ništa o turističkim mogućnostima grada Niš. Ne. Pričam o tome da subotičan često ne zna da mi kaže ništa o mogućnostima turizma ne u regionu, nego u svom rođenom gradu.
Ja sam odrasla u Bugarskoj i kao mala nisam ko zna koliko putovala (iako sam jako volela). Uprkos tome mogla sam satima da pričam o svim mogućnostima koji pružaju različite gradove, šta sve može se videti u određenom regionu i tako dalje i tako dalje. Sve to nije rezultat tome što ja volim generalno puno da pričam, niti zatošto sam gledala na TV-u takve emisije, (iako možda ih je bilo mi nismo imali kući TV kao deca, a ni sada nemam), niti zatošto sam bila štreber pa samoinicijativno čitala (geografija Bugarske mi nije bila na listu hobija). Izvor tih znanja je bio škola. Nama su u školi bukvalno promivali mozak sa mogućnostima turizma u Bugarskoj. Kada kažem promivane mozga podrazumevam doslovce dubene na skoro svakom predmetu u koji grad koja znamenitost ima. Ne samo u geografiji, nego i u istoriji i u literaturi, biologiji, fizici, hemiji, pa čak i matematici. Kako su sve to radili nastavnici, neznam, jer često u uđbeniku nije ni bilo, nego verovatno im je to bilo nametnuto sa vrha ili ko zna šta, ali činenica je da ja sam većina svog trenutnog znanja o mogućnostima turizma u Bugarskoj stekla upravo u školi.
Godinama razmišljam o svemu ovome i pitam se kako to da moji srpski prijatelji nemaju pojma o pola destinacija u kojima sam ja lično bila u Srbiji (banalan primer: Deliblatska peščara, Gamzigradska banja ili Zmajevačka jezera).
Početkom ove godine sam polagala ispit "Markeitng kampanija" na fakultetu. Na samom ispitu asistent je rekao da ja i još jedan kolega moramo da sformiramo tim i da zajednički osmislimo marketinšku kampaniju o promovisanju Srbije kao turističku destinaciju.
Kolega je izneo svoj stav da po njemu moramo kampaniju nameniti strancima jer oni su te koji imaju novac za putovanja i koji mogu da doprinesu za povećanje turizma u Srbiji. Na tome ja sam ispričala svoje lično iskustvo da čak i stranac da dođe u Srbiji, većina građana u zemlji nemaju pojma o mogućnostima turizma i doćiće u absurdnoj situaciji da stranac više će znati nego domaćin. Zato moj predlog je bio da sastavimo marketinšku kampaniju koja će biti u dva etapa - Prvi bi bio promovisanje mogućnosti srpskog turizma srpskim građanima, i tek nakon uspešnog sprovođenja te kampanije da se pokrene kampanija koja će biti namenjena za privlačene stranih turista. Jer po mom mišljenju samo i jedino kada bukvalno svaki drugi građanin Srbije bude zavoleo svoju zemlju, rado i sa oduševljenjem pričao šta se sve može u Srbiji videti i doživeti će imati smisla dovoditi strane turiste. Onda neće biti potreban fensi vodić, niti otštampani priručnik, pa čak ni mapa jer svaki pojedinac će se uživiti uspešno u tu ulogu i dodati čar žive reči i lične priče.
Tako se i rodila ova ideja.
Evo i same ideje u sirovom izdanju. TA DA...
Napomena: Ovo su moje pisanice, koje mogu, ali i ne moraju da imaju vezu sa realnim životom, tačnosti turističkih naziva ili pojmova. Čitalac sam procenjuje šta od ovoga je korisno, a šta trice.
Cilj projekta: Da poveća svest građana Srbije o mogućnostima turizma, da ih inspiriše i motiviše da upoznaju svoju zemlju i nadahne da budu dobrovoljni ambasador/turistički vodić strancima koji su došli u Srbiji da se upoznaju sa lepotama ove zemlje.
Faze projetka:
Ustvari, jako volim da se vozam. Tačnije, ja da vozim.
Kada sam depresivna volim da sednem u auto i da vozim kroz grad ili van grada - bilo gde. Kada ne mogu da vozim onda mogu i da šetam. Kako god. Kada šetam ili kad se vozam ne volim da prolazim istim putem. Nisam sujeverna, jednostavno volim promenu. Volim adrenalin koj donosi neizvesnost. Ili možda ispravnije je reci: Volim neizvesnosti jer mi donosi adrenalin. Sve u svemu, shvatili ste poentu. Često putujem sama i na dužim relacijama zbog posla, pa imam prilike da se upuštam u rizkantnije pustolovine tipa "neistraženih" puteva. Neretko uzmem i koji stoper, pa dodatno zapikantim doživljaj. Nesreća u svoj toj sreći (a možda sreća u nesreći) je što ja jako loše se orijentišem u prostoru. Često ni GPS mi ne može pomoći, a ne retko i odmaže...
Mogu satima da pričam o svim dogodovština koji sam doživela na ovim putovanjima. Neke su smešne, neke tužne, neke strašne, pa čak neke znaju biti i otkačene tipa: "Da nije smešno, plakali bi". No, nije sad reč o meni, iako često sam egocentrična pa svakako okrenem priču o sebi. Reč je o tome što za sva ova putovanja sam stekla utisak da ljudi koji žive u Srbiji ne poznaju svoju zemlju. Ne pričam o tome da subotičan ne zna da mi kaže ništa o turističkim mogućnostima grada Niš. Ne. Pričam o tome da subotičan često ne zna da mi kaže ništa o mogućnostima turizma ne u regionu, nego u svom rođenom gradu.
Ja sam odrasla u Bugarskoj i kao mala nisam ko zna koliko putovala (iako sam jako volela). Uprkos tome mogla sam satima da pričam o svim mogućnostima koji pružaju različite gradove, šta sve može se videti u određenom regionu i tako dalje i tako dalje. Sve to nije rezultat tome što ja volim generalno puno da pričam, niti zatošto sam gledala na TV-u takve emisije, (iako možda ih je bilo mi nismo imali kući TV kao deca, a ni sada nemam), niti zatošto sam bila štreber pa samoinicijativno čitala (geografija Bugarske mi nije bila na listu hobija). Izvor tih znanja je bio škola. Nama su u školi bukvalno promivali mozak sa mogućnostima turizma u Bugarskoj. Kada kažem promivane mozga podrazumevam doslovce dubene na skoro svakom predmetu u koji grad koja znamenitost ima. Ne samo u geografiji, nego i u istoriji i u literaturi, biologiji, fizici, hemiji, pa čak i matematici. Kako su sve to radili nastavnici, neznam, jer često u uđbeniku nije ni bilo, nego verovatno im je to bilo nametnuto sa vrha ili ko zna šta, ali činenica je da ja sam većina svog trenutnog znanja o mogućnostima turizma u Bugarskoj stekla upravo u školi.
Godinama razmišljam o svemu ovome i pitam se kako to da moji srpski prijatelji nemaju pojma o pola destinacija u kojima sam ja lično bila u Srbiji (banalan primer: Deliblatska peščara, Gamzigradska banja ili Zmajevačka jezera).
Početkom ove godine sam polagala ispit "Markeitng kampanija" na fakultetu. Na samom ispitu asistent je rekao da ja i još jedan kolega moramo da sformiramo tim i da zajednički osmislimo marketinšku kampaniju o promovisanju Srbije kao turističku destinaciju.
Kolega je izneo svoj stav da po njemu moramo kampaniju nameniti strancima jer oni su te koji imaju novac za putovanja i koji mogu da doprinesu za povećanje turizma u Srbiji. Na tome ja sam ispričala svoje lično iskustvo da čak i stranac da dođe u Srbiji, većina građana u zemlji nemaju pojma o mogućnostima turizma i doćiće u absurdnoj situaciji da stranac više će znati nego domaćin. Zato moj predlog je bio da sastavimo marketinšku kampaniju koja će biti u dva etapa - Prvi bi bio promovisanje mogućnosti srpskog turizma srpskim građanima, i tek nakon uspešnog sprovođenja te kampanije da se pokrene kampanija koja će biti namenjena za privlačene stranih turista. Jer po mom mišljenju samo i jedino kada bukvalno svaki drugi građanin Srbije bude zavoleo svoju zemlju, rado i sa oduševljenjem pričao šta se sve može u Srbiji videti i doživeti će imati smisla dovoditi strane turiste. Onda neće biti potreban fensi vodić, niti otštampani priručnik, pa čak ni mapa jer svaki pojedinac će se uživiti uspešno u tu ulogu i dodati čar žive reči i lične priče.
Tako se i rodila ova ideja.
Evo i same ideje u sirovom izdanju. TA DA...
Napomena: Ovo su moje pisanice, koje mogu, ali i ne moraju da imaju vezu sa realnim životom, tačnosti turističkih naziva ili pojmova. Čitalac sam procenjuje šta od ovoga je korisno, a šta trice.
Cilj projekta: Da poveća svest građana Srbije o mogućnostima turizma, da ih inspiriše i motiviše da upoznaju svoju zemlju i nadahne da budu dobrovoljni ambasador/turistički vodić strancima koji su došli u Srbiji da se upoznaju sa lepotama ove zemlje.
Faze projetka:
- Pripremna faza - U ovoj fazi se sastaju stručnjaci i definišu koje tačno znamenitosti će uči u zvaničnu maršrutu. Ideja je da se maršruta tako osmisli da je moguće obići za godišni odmor - 22 radna dana. Isto tako ta maršruta da se podeli na 3 maršrute od po 10 dana, 5 maršrute od po 7 dana i 12 maršruta od po 3 dana - vikend putovanja. Skuplja se i sastavlja zvanični informacija o svakoj destinaciji. Osmišljava se jedina PR i Marketing kampanija.
- Kampanija u Srbiji - Odabira se glumac i glumica koji će biti nosilci ovog projekta. Kontaktiraju se blogeri koje će propratiti projekat. Lansira se zvanična emisija koja će pratiti njihov obilazak. Promoviše se projekat putem društvenih mreža i svih lokalnih turističkih organizacija.
- Kampanija u Inostranstvo - Preko ambasade i različitih udruđenja u deaspori se uspostavlja veza sa inostranim turističkim agencijama.
- Pripremna faza: 1 godina
- Sastavljane upravne komisije: 1 mesec
- Sastavljane timova po regijama: 1 mesec
- Prikupljane i sistematizirane informacija: 6 meseci
- Finalni odabir destinacija i sastavljane maršruta obilaska: 1 mesec
- Priprema PR i Marketing kampanija: 3 meseci
- Kampanija u Srbiji: 1 godina
- Kampanija u Inostranstvo: 1 godina
Koje finansije?! Ma kakvo finansirane?! O čemu ja pričam?! Jel sam ja normalna?! Pa ovo je Srbija! Ovde finansije za takve budalaštine se ne odvajaju!
P. S. Da, da, Znam. Ceo ovaj projekat je nerealan, neostvarljiv, pomalo šašav, malo više naludničav, luckas, ali verujem uz puno rada, visoke motivacije i ogrmone želje OSTVARLJIV. Naravno pre toga moraju ga stručnjaci (turizma, marketinga i PR-a) pregledati, pretumbati, prenapisati i postaviti u realnom kolovozu profesionalnosti i ostvarljivosti.
P. S. Da, da, Znam. Ceo ovaj projekat je nerealan, neostvarljiv, pomalo šašav, malo više naludničav, luckas, ali verujem uz puno rada, visoke motivacije i ogrmone želje OSTVARLJIV. Naravno pre toga moraju ga stručnjaci (turizma, marketinga i PR-a) pregledati, pretumbati, prenapisati i postaviti u realnom kolovozu profesionalnosti i ostvarljivosti.
Нема коментара:
Постави коментар
konstruktivni komentar