„Preduzetništvo kao poslednja opcija“-
naslov članka sa portala Politike od 4.11.2018.
Podnaslov: „Građani i dalje nisu skloni pokretanju privatnog
biznisa jer strahuju od neuspeha, nestabilnog tržišta, parafiskalnih nameta“.
U svom članku novinarka Marija Brakočević upoznaje javnost
sa trenutnim stanjem tržišta rada u Srbiji. Prema istraživanjima, mlade osobe u
Srbiji pre svoje 30-te godine života teško se odlučuju na korak preduzetništva,
za razliku od svojih vršnjaka u inostranstvu. Čak navodi da se mladi u Srbiji
plaše da pokrenu nešto svoje.
Dalje spominje, kako Srbija zauzima jedno od poslednjih
mesta u Evropi na listi globalnog indeksa preduzetništva. Ukoliko pogledamo tu listu,
možemo da uočimo vezu između zemalja koje zauzimaju prva mesta i njihov
ekonomski status i društveni položaj njihovih građana. Na prvim mestima su
najrazvijenije zemlje, dok su na poslednjim zemlje trećeg sveta. Može se
zaključiti da preduzetništvo i tek kako utiče na razvoj zemlje. Ili ipak, možda,
upravo slabi razvoj zemlje, utiče na niski stepen preduzetništva?
Pitam se: šta je prvo? Kokoška ili jaje?
Da li prvo država
treba da poboljša preduzetničku klimu, pa tek onda da se građani aktiviraju i
pokrenu svoja privatna preduzeća? Ili možda upravo tok dešavanja treba da ide
obrnutim postupkom – prvo građani da pokrenu svoja preduzeća u ovom okruženju
ovakvom kakvo jeste, pa će onda država pod pritiskom mase izmeniti državne
norme koje uređuju preduzetništvo i generalno zemlju?
Ovih dana učim iz udžbenika Opšta pravna istorija
prof. Kulauzova deo o Srednjovekovnoj Engleskoj, gde profesorka napominje da, usled
primene principa primogeniture, plemići koji su ostali bez finansijske podrške
svoje porodice su bili primorani da krenu da se bave trgovinom i preduzimačkim
delatnostima. Kada čitamo dalje lekciju, bar ja, stičem utisak, da je upravo ta
njihova delatnost pokrenula industrijsku revoluciju koja je uticala na čitav
tok istorije, ne samo u Engleskoj, već i u celom tadašnjem civilizovanom svetu.[1]
Možda danas, upravo finansijska nestabilnost i poteškoće trebaju da nas pokrenu.
Svi želimo da u Srbiji bude bolje, zar ne? Želimo veće
plate, bolje prilike? Kako da to postignemo?
Moj odgovor je: Preduzetništvom! Tačnije kroz iskustvo u
preduzetništvu!
Verovatno sada razmišljate: Da li si ti normalna?! Preduzetnistvo?? Gde ti
živiš?!“
Živim u Srbiji. Od svoje 19. godine živim u Srbiji!
Sa svojih 22 godine života pokrenula sam svoju prvu
kompaniju. Tom firmom sam privređivala 2 i po godine, onda sam je prodala i
zaposlila se redovno „kao sav normalni svet“ i radila za gazdu i platu. I znate
šta? Dobila sam veću, nego tadašnju prosečnu platu u Srbiji, iako tada još uvek
nisam bila završila fakultet, nisam imala ko zna koliko iskustva, osim kao
preduzetnik. Takođe u to vreme nisam pričala srpski ni upola kako sada pričam,
a kao što primećujete i dalje mi srpski nije jača strana. Nisam imala poznanstva,
veze ili tome slično. Kako sam onda uopšte to uspela?
Moj kratki odgovor je - preduzetničko iskustvo u mladosti.
Sa 26 godina, sam ponovo pokrenula svoju drugu firmu.
Kasnije sam otvorila treću. Pa nakon 6 godina i njih sam prodala i sada opet
radim za gazdu, opet za veću nego prosečnu platu u Srbiji.
Stalno čujem oko sebe konstatacije: „Nema posla u Srbiji.
Male su plate. Nema leba ovde. Ti imaš EU pasoš? Beži odavde! Pa šta radiš
ovde?!“ Moj odgovor je: „Radim, učim i uživam!“
Sada bi neko pomislio: „Nisu to čista posla! Nije to tako
lako da pokreneš svoj posao. Mora da si imala neku podršku od partije, roditelja,
muža, prijatelja da bi se uopšte usudila uleteti u tako nešto! A i to što sada
imaš dobro plaćen posao nema veze sa preduzetništvom. Imala si sreću.“
Odmah ću odgovoriti: Tačno je da nije lako. Čak potvrđujem
da je nepodnošljivo teško. Posebno kada poput mene nisi član ni jedne partije,
nemaš neku „pozadinu“ „poznanstva“, niti
bogatu rodbinu. Teško je, ali nije nemoguće.
Što se tiče finansija – prvu firmu
sam pokrenula sa 0 ulaganja, preko subvencije od države za nezaposlenost. I dan
danas postoje te subvencije. Drugi poslovni poduhvat sam pokrenula sa
minimalnim ulaganjima od ušteđevina, raznih pozajmica i dozvoljenih minusa u
banci. To nikako ne preporučujem jer sam na kraju plaćala kamate od 100 i više %,
ali dobro, i to je neka škola. Mnogo toga sam pogrešno radila i skupo plaćala
neznanje i neiskustvo.
Za svojih 8 godina preduzetništva više puta mi je sve
došlo preko glave. U tim trenucima sam se pitala: „Zašto sebe mučim?! Šta mi je
to trebalo u životu?!“ Posebno, znate ono, kada vam je najteže, upravo onda neko
sa strane dođe i kaže: „Ma daj, šta to sebi radiš?! Batali sve i zaposli se kao
sav normalni svet da primaš platu!“ Ali ja nisam odustajala, jer sam imala odgovor na svoje
„zašto se bavim preduzetništvom“.
Da li je to samo moja ludost i inat ili je stvarno
preduzetništvo odgovor za lični i društveni napredak?
Procenite sami.
Odaću vam
svoje argumente, zašto je bitno pre svoje 30-te da se oprobate u preduzetništvu.
Naravno, ukoliko imate poznanstva, politički ste opredeljeni,
i/ ili imate bogatu rodbinu, sponzora, sve ovo ne morate da čitate, ne odnosi
se na vas. Ukoliko ne posedujete ništa od navedenog, onda pažljivo čitajte jer
ovo pišem isključivo za vas:
Prvi, i po meni najjači razlog zašto je bitno da se što pre
oprobate u preduzetništvu je zapravo činjenica da vam iskustvo preduzetništva daje kompletna znanja, kompetencije i veštine
koje nigde drugde ne možete da steknete – niti na fakultetu, niti kasnije
kao zaposlen kod drugoga, bilo to kod privatnika, a pogotovo ne u državnoj
firmi. Ta znanja i veštine su vam u životu i te kako potrebne i korisne kako u
ličnom, tako i u profesionalnom planu. Kao preduzetnik morate savladati i
ekonomiju, i pravo, i psihologiju i mnoge druge kompleksne discipline i to po
skraćenom postupku. Sve to učite usput i ta znanja se urezuju duboko u svest
jer ste ih lično doživeli i obojili snažnim emocijama, jer ste ih skupo platili.
Iz mog ličnog iskustva pričam da kasnije kada se zaposliš
kod drugog, poslodavac je spreman da te više plati, upravo zbog toga što
poseduješ to „preduzetničko“ razmišljanje. To iskustvo te automatski izdvaja iz
mase radnika koji vide sliku samo sa radničke strane gledišta. Ti, kao bivši
preduzetnik, umeš da na izazove gledaš iz više uglova i po pravilu umeš da
rešavaš probleme jer u preduzetničkim vodama, kao što i sami znate, problemi i
izazovi vrebaju na svakom ćošku. A upravo umeće rešavanja problema, snalaženje,
veštine komunikacije, moć pregovaranja, ubeđivanja i još puno toga su osobine
koje poslodavac veoma ceni i spreman je da plati. Ako meni ne verujete,
pretražite na googlu osobine koje su najtraženije prilikom pisanja CV-a. Ja sam
uporedila i svaku od traženih veština sam, ako ne stekla, onda razvila upravo
za vreme mog preduzetništva. Sve to kasnije sam lepo znala naplatiti kod
poslodavca.
S toga, preduzetništvo je jedan intenzivni kurs osposobljavanja
za dalji život. Jeste da taj kurs košta, ako ne novac, onda gomilu nerava,
vremena i truda, ali svaka škola se plaća, zar ne?
Drugi argument za preduzetništvo u mladosti je taj što, ako
pokrenete preduzeće u mladosti, izlažete se manjem riziku jer još uvek nemate
toliko šta da izgubite. Još uvek nemate porodicu koju morate da izdržavate,
verovatno još uvek živite kod mame i tate, pa stoga nemate znatne troškove
života i lako možete da uložite svoju ušteđevinu u neki novi poduhvat. Naravno,
danas postoji sve više fondova, investitora i poslovnih anđela koji rado
potpomažu start up poduhvate mladih ljudi.
Treći razlog zbog kog je dobro da razmotrite mogućnost
pokretanja svog posla je taj što će vas preduzetništvo uvesti u novi svet ljudi
i steći ćete vredna nova poznanstva koja će vam kasnije u životu i te kako biti
od značaja. Kao što na fakultetu stičemo vredna poznanstva i prijateljstva,
koja ponekad mogu da traju za čitav život, isto tako za vreme preduzetništva imate
priliku da stupite u kontakt sa drugim preduzetnicima i obogatite svoj život sa
vrednim iskustvima i poznanstvima.
Takođe, uvek postoji, makar i mala mogućnost da će se upravo
vaša mladalačka ideja pretvoriti u uspešnu preduzetničku priču. Mnogobrojni su
primeri uspešnih mladih preduzetnika koji su pokrenuli jedne od najuspešnijih
kompanija sveta pre svoje 30. godine - Apple, Microsoft, Facebook, Google, pa
čak i u Srbiji imamo sjajan primer - Infostud. Sve one su pokrenute od mladih ljudi
pre svoje 30 godine. Zašto ne bi mogao biti i ti jedan od njih? Statistička
verovatnoća svakako postoji!
Naravno, nemojte misliti da sada ja vama pričam bajku i
tvrdim da će sve biti „med i mleko“, kao „Samo kreni u preduzetništvo i život
će ti od jednom postati ružičast“. Naprotiv, neće! Život će ti biti ako ne
gori, to opterećeniji. Moraćeš da radiš i danju i noću, da učiš i stičeš nova
saznanja svakodnevno. Biće dana kada ćeš proklinjati i sebe i druge, kada ćeš
hteti odustati, ali upravo u tim trenucima drži u fokusu šta je to što trenutno
učiš, šta je to što dobijaš, jer je mnogo toga, samo moraš to prepoznati i
odvojiti, kako bi kasnije mogao da sve to lepo naplatiš i profitiraš.
Za kraj te pozivam – Oprobaj se u preduzetništvu! Ako ne
zbog unapređenja svoje zemlje, onda bar za svoj lični razvoj. Nemaš šta da
izgubiš, već samo možeš da dobiješ! Ako
sam mogla ja, možeš i ti!
Bez obzira na to da li će tvoj biznis „propasti“ ili
„uspeti“ – ti kao preduzetnik ćeš samo i jedino profitirati.
S toga „Preduzetništvo jeste tvoja prva opcija!“.
[1]
M. Kulauzov, Novi Sad, 2019. Opšta pravna istorija, str. 139 i 140.
Нема коментара:
Постави коментар
konstruktivni komentar