Sinoć je naša
petogodišnja ćerkica uletela u kancelariju mog supruga skakućući od sreće i pozivajući
ga na sav glas: "Tata, tata, Serbijan me voli! Serbijan me voli!"
Jadan
tata, samo što nije ispao sa stolice: "Štaaaaa?!"
"Serbian
je rekao da me voli!"
Sa
iskrivljenom facom tata je upita:
"Kada
ti je to rekao?"
"Pa
malo pre!"
Za
sve vas - neupućenih, da razjasnim - "Serbijan" je youtuber kog moja
petogodišnja ćerka naprosto obožava. Redovno prati njegova videa, "priča"
sa njime, citira njegove "bisere" kao "naučne činjenice",
upoređuje njegova umeća igranja Mine Craft-a sa tatinim i tako dalje. Sva sreća
da taj Serbijan ne kuva, pa ja još nisam ugrožena. Zato se i ne mešam.
Nakon
tatine "istrage" se ispostavilo da tačne reči Serbijana su bile nešto
poput: "....toliko vas volim ljudi moji....". Tata je hteo da objasni
ćeri da ipak Serbijan nije tako to mislio, ali đabe, ona je čula ono što je htela i ne
možeš joj ti išta objasniti. Na kraju je tata završio razgovor sa diplomatskog
odgovora "Drago mi je sto si srećna zbog toga"....
Stojim
sa strane, gledam i ćutim.
Upravo
na ovaj način ćutim svakog dana kad mi uleti isto tako ushićena klijentkinja,
koja davno bi trebalo da je prošla svoj 5. rođendan, ali poput moje 5. godišnje
ćerke je ubeđena da sve što je čula na TV-u ili pročitala na facebook-u je
prava, pravcata istina, koja ni manje, ni više se odnosi tacno i samo na nju i
njen slučaj.
Slično
tome i ćutim kad me spopadne neka poznata i manje poznata osoba sa izjavama
kako neko (obično svekrva, drugarica, komšinica, muž i slično) nju toliko mrzi,
ne voli, želi da joj napakosti, kako i to sto taj neko ide do pijace je dokaz
da želi da nju povredi, naškodi...
Ne
smem ni da pitam odakle njima sve te "činjenice" jer se bojim da će
mi odgovoriti onako kako je naša starija ćerka imala običaj odgovoriti kad je
imala isto 5 godina: "Čitala sam u knjigama i novinama" (Napomena: Naučila
je čitati sa 7 godina).
Jel
stvarno toliko teško skapirati da se ipak svet ne vrti oko mene?! U 99% slučajevima
"on/ona" niti me voli, niti me ne voli. Najverovatnije
"on/ona" nema pojma da ja postojim. Izgleda, da bi ja to mogla
shvatiti, prihvatiti i progutati, je potrebno pre svega odrasti. Do onda sve što
neko kaže/uradi je zato što me ne/voli.
Srećan vam dan zaljubljenih!

Нема коментара:
Постави коментар
konstruktivni komentar