Pogledajte ovaj video:
Koje su vam prve asocijacije? Kakav utisak ste stekli? Kako se osecate?
Evo i pozadinska prica videa:
Od skoro radim nad jedan projekat. Cilj je da prezentiramo, brendiramo i pozicioniramo rad naseg tima. Necu zalaziti u detalje zbog postovanja poslovne tajne. Otkricu samo principe prema kojima sam ja sastavljala svoji deo projekta, a to je bilo da predstavim i brendiram sebe kao dostojni član Creative Team-a pomocu asocijativnog marketinga.
Evo, kako sam ja to uradila:
1. Targetiranje: Odabrala i upoznala sam se sa profilima licnosti 3 ključne osobe koje ce prisustvovati na prezentaciju. Na prezentaciji ce prisustvovati vise od 20 njih, ali ja sam odabrala da "moje kljucne osobe" ili "target grupa" budu team lideri drugih odeljenja jer smatram da svaki menadzer bira svojih zaposlenih prema sebi, pa samim time, ako se neka ideja njemu/njoj svidi, to veca je verovatnoca da ce se dopasti i ostalim clanovima njegovog/njenog tima.
Ako se pitate kako i gde sam pronasla njihove profile licnosti, odgovor nije facebook niti instagram, vec - linkedin. Tacnije aplikacija za procenu linkedin profila - Crystal. Za one od vas koji nisu culi za nju samo cu citirati reci jednog prijatelja: "Zastrasujuci precizno odradjena procena licnosti!" Kako i na koji nacin kompjuter odradi ovu analizu, po meni, nije ni bitno. Mada, naravno bih volela da znam. No, da se vratim na danasnju temu: Prema toji aplikaciji osobine koje odlikuju moju target grupu su:
2. Brendiranje: Osmisljavanje scenariuma:
Da budem postena, moram priznati da scenarium mi je nekako sam dosao u glavi. Nisam ga smisljala u smislu da sednem i kazem "Hajde sad da osmisljim scenarium za video!" Ne. Jednostavno se pojavio u celini dok sam svirala kompozicije Baha. Znam da deluje sasavo, misticno, natprirodno, pa cak i ludacki, ali veliki deo mojih "genijalnih" ideja mi se jednostavno pojavljuju "spremni" u glavi upravo dok sviram. Sta je u pitanju, nisam sigurna, ali kod mene funkcionise. E sada, naravno ja sam morala "doosmisljiti" i "popuniti" scenarium. Naravno sve vreme sam se ravnala prema osobine moje target grupe. Svaki segment, ideja, alegorija, koncept sam upoređivala prema njihovim osobinama. I tako stvorili su se logicne celine u redosledu koji vidite i ja sam sela i sve to stavila na papir. Detaljno sam opisala svaku scenu, interior, asocijativne veznice i tako dalje. Moram da priznam da u video koji vidite fale tri dodatne celine koje sam izbacila jer video bi postao previše dugačak, ali mislim da smisao i ovako se ne gubi. (osim možda deo gde izlazim iz prikolice, ali to ću možda ostaviti za drugi put).
3. Pozicioniranje: Izvodjenje scenariuma.
Ovaj deo, moram priznati, mi je bilo naj tezi i mi je najvise vremena i energija oduzelo. Prvo zatosto ja generalno ne volim da se snimam, slikam, pricam u javnost (ko bi rekao), drugo sto sam bila vremenski ogranicena jer sam imala svega tri dana za snimanje i montiranje, i trece, a mozda i naj ozbiljnije, nisam imala pored sebe niti strucnjaka za video snimanja i montaze, niti profesionalnu opremu za snimanje - sve smo radili moje drugarice i ja pomocu mobilnih telefona.
Kada ignorišemo ove sitnice, manje više sam zadovoljna rezultatom.
Možda se pitate zašto je bilo potrebno da menjam toliko puno lokacija, stil govora, oblačenja, pa čak i ponašanja? Ono što ja znam iz psihologije je to da ako/kada želiš da "zaobiđeš" svesni logički deo mozga koji kaže da vidiš jednu osobu po prvi put, to treba da "prevariš" potsvest da si sa tom osobom proveo strašno puno vremena. Sve to se postiže tako što "na brzinu" doživiš veći broj različitih situacija u različitim okruženjima i izazoveš veći dijapazon osećanja (pozitivni i negativni). Ako ne verujete, pitajte nekog frajera u svom okružeju za kog znate da uspešno muva i najkonzervativnije cure. Ako bude voljan da vam izda svoju tajna, ona je upravo u tome da on u roku od jedne većeri promeni sa tom curom bar 3 različite lokacije, neretko se presvlači ili bar na neki način menja svoj stajling, stil komunikacije, pa čak i ponašanje. Sve to se radi kako se na podsvesni način poslala poruka potsvesti da ti tu osobu poznaješ od pre 100 godina i možeš da joj imaš poverenje jer ste toliko toga zajedničko proživeli.
Sa druge strane sam se potrudila da dok pričam nešto o sebi uvek to nešto povežem direktno sa osobama ispred koga i pričam. Isto ću dati primer sa "dejtingom" - ukoliko na prvi sastanak stalno pričaš o sebi, "ja mogu to, ja sam radio to i to", logično je da se slušaoc zapita "I šta ja imam od toga?!" Ali ako sve što pričaš na neki indirektni ili direktni način povežeš sa osobom sa kojojm pričaš, jasno pokažeš koja bi bila "korist" da se ta osoba "druži" sa tobom, i osoba na potsvesnom nivou te stavlja u kategoriji "Pomoć prijatelja" i nazvače te prvom prilikom štom mu zatreba pomoć (što meni u ovom konkretnom slučaju jeste cilj).
Na treće mesto, u videa su ubaceni mnoštvo simbola, asocijacija, alegorija.
Naravno ništa od toga ne vredi ako proizvod/usluga/osoba koja brendirate i pozicionirate ne vredi i ne ispunjava reklamiranu funkciju. Iz iskustva kažem da je najgore kada podigneš očekivanja na max, a onda klijent/target grupa ostane razočarana jer nije dobila ni približno kvalitet i/ili obećane osobine..
Koje su vam prve asocijacije? Kakav utisak ste stekli? Kako se osecate?
Evo i pozadinska prica videa:
Od skoro radim nad jedan projekat. Cilj je da prezentiramo, brendiramo i pozicioniramo rad naseg tima. Necu zalaziti u detalje zbog postovanja poslovne tajne. Otkricu samo principe prema kojima sam ja sastavljala svoji deo projekta, a to je bilo da predstavim i brendiram sebe kao dostojni član Creative Team-a pomocu asocijativnog marketinga.
Evo, kako sam ja to uradila:
1. Targetiranje: Odabrala i upoznala sam se sa profilima licnosti 3 ključne osobe koje ce prisustvovati na prezentaciju. Na prezentaciji ce prisustvovati vise od 20 njih, ali ja sam odabrala da "moje kljucne osobe" ili "target grupa" budu team lideri drugih odeljenja jer smatram da svaki menadzer bira svojih zaposlenih prema sebi, pa samim time, ako se neka ideja njemu/njoj svidi, to veca je verovatnoca da ce se dopasti i ostalim clanovima njegovog/njenog tima.
Ako se pitate kako i gde sam pronasla njihove profile licnosti, odgovor nije facebook niti instagram, vec - linkedin. Tacnije aplikacija za procenu linkedin profila - Crystal. Za one od vas koji nisu culi za nju samo cu citirati reci jednog prijatelja: "Zastrasujuci precizno odradjena procena licnosti!" Kako i na koji nacin kompjuter odradi ovu analizu, po meni, nije ni bitno. Mada, naravno bih volela da znam. No, da se vratim na danasnju temu: Prema toji aplikaciji osobine koje odlikuju moju target grupu su:
- Ležernost
- Avanturistički duh
- Entuzijazam
- Spontanost
- Vizionarski duh
- Samouverenost
- Uverljivost i
- Ubedljivost
2. Brendiranje: Osmisljavanje scenariuma:
Da budem postena, moram priznati da scenarium mi je nekako sam dosao u glavi. Nisam ga smisljala u smislu da sednem i kazem "Hajde sad da osmisljim scenarium za video!" Ne. Jednostavno se pojavio u celini dok sam svirala kompozicije Baha. Znam da deluje sasavo, misticno, natprirodno, pa cak i ludacki, ali veliki deo mojih "genijalnih" ideja mi se jednostavno pojavljuju "spremni" u glavi upravo dok sviram. Sta je u pitanju, nisam sigurna, ali kod mene funkcionise. E sada, naravno ja sam morala "doosmisljiti" i "popuniti" scenarium. Naravno sve vreme sam se ravnala prema osobine moje target grupe. Svaki segment, ideja, alegorija, koncept sam upoređivala prema njihovim osobinama. I tako stvorili su se logicne celine u redosledu koji vidite i ja sam sela i sve to stavila na papir. Detaljno sam opisala svaku scenu, interior, asocijativne veznice i tako dalje. Moram da priznam da u video koji vidite fale tri dodatne celine koje sam izbacila jer video bi postao previše dugačak, ali mislim da smisao i ovako se ne gubi. (osim možda deo gde izlazim iz prikolice, ali to ću možda ostaviti za drugi put).
3. Pozicioniranje: Izvodjenje scenariuma.
Ovaj deo, moram priznati, mi je bilo naj tezi i mi je najvise vremena i energija oduzelo. Prvo zatosto ja generalno ne volim da se snimam, slikam, pricam u javnost (ko bi rekao), drugo sto sam bila vremenski ogranicena jer sam imala svega tri dana za snimanje i montiranje, i trece, a mozda i naj ozbiljnije, nisam imala pored sebe niti strucnjaka za video snimanja i montaze, niti profesionalnu opremu za snimanje - sve smo radili moje drugarice i ja pomocu mobilnih telefona.
Kada ignorišemo ove sitnice, manje više sam zadovoljna rezultatom.
Možda se pitate zašto je bilo potrebno da menjam toliko puno lokacija, stil govora, oblačenja, pa čak i ponašanja? Ono što ja znam iz psihologije je to da ako/kada želiš da "zaobiđeš" svesni logički deo mozga koji kaže da vidiš jednu osobu po prvi put, to treba da "prevariš" potsvest da si sa tom osobom proveo strašno puno vremena. Sve to se postiže tako što "na brzinu" doživiš veći broj različitih situacija u različitim okruženjima i izazoveš veći dijapazon osećanja (pozitivni i negativni). Ako ne verujete, pitajte nekog frajera u svom okružeju za kog znate da uspešno muva i najkonzervativnije cure. Ako bude voljan da vam izda svoju tajna, ona je upravo u tome da on u roku od jedne većeri promeni sa tom curom bar 3 različite lokacije, neretko se presvlači ili bar na neki način menja svoj stajling, stil komunikacije, pa čak i ponašanje. Sve to se radi kako se na podsvesni način poslala poruka potsvesti da ti tu osobu poznaješ od pre 100 godina i možeš da joj imaš poverenje jer ste toliko toga zajedničko proživeli.
Sa druge strane sam se potrudila da dok pričam nešto o sebi uvek to nešto povežem direktno sa osobama ispred koga i pričam. Isto ću dati primer sa "dejtingom" - ukoliko na prvi sastanak stalno pričaš o sebi, "ja mogu to, ja sam radio to i to", logično je da se slušaoc zapita "I šta ja imam od toga?!" Ali ako sve što pričaš na neki indirektni ili direktni način povežeš sa osobom sa kojojm pričaš, jasno pokažeš koja bi bila "korist" da se ta osoba "druži" sa tobom, i osoba na potsvesnom nivou te stavlja u kategoriji "Pomoć prijatelja" i nazvače te prvom prilikom štom mu zatreba pomoć (što meni u ovom konkretnom slučaju jeste cilj).
Na treće mesto, u videa su ubaceni mnoštvo simbola, asocijacija, alegorija.
Naravno ništa od toga ne vredi ako proizvod/usluga/osoba koja brendirate i pozicionirate ne vredi i ne ispunjava reklamiranu funkciju. Iz iskustva kažem da je najgore kada podigneš očekivanja na max, a onda klijent/target grupa ostane razočarana jer nije dobila ni približno kvalitet i/ili obećane osobine..
Нема коментара:
Постави коментар
konstruktivni komentar