Ja sam bugarka. E, sada, da li ta činjenica utiče na to da naprosto obožavam
sir (onaj pravi, bugarski) ili je neka nasumična slučajnost ću prepustiti
antropolozima.
Mogla bih jesti sir uz supu, uz salatu, uz glavno jelo, pa neretko i odmah nakon kolača. Imam običaj da kažem mojim prijateljima da ako su bili u Bugarskoj, a nisu imale za svaki obrok neki oblik sira u kombinaciji sa jajima i kiselog mleka, najverovatnije
neko ih je prešao i u stvari nisu bili u Bugarskoj, nego u nekoj drugoj zemlji koja "glumi" da je Bugarska. Mogu reci da sir je namirnica koja svako ozbiljno bugarsko domaćinstvo MORA da ima na svom stolu.
Ta moja opsesija sirom (i belog i žutog) nije ostala neprimećena od strane mog supruga, pa se on često trudi da me obraduje tako što nakupuje sve moguće tvrde, slane, zrele sireve u prodavnici i dođe kući sa jedinom nadom da ovog puta ću reci da jeste, taj sir je onaj "pravi" bugarski. S godinama je shvatio da je to iz nekog, njemu nepoznatog razloga nemoguće, pa više se i ne trudi - jednostavno kupi ono što nađe i donese kući u stilu "Jedi, ako ti se jede, ako ne - ne moraš". U stvari, da budem fer, moram napomenuti da se trudi da kupi onaj brend sira, za koji zna da je najbliži mom ukusu, ali ponekad i ne pronađe baš taj, pa uzme bilo koji jer za njega svaki sir je sir i nema tu razlike. Obično bih ja bojkotovala svaki meni neprihvatljivi sir i jednostavno bih ga ignorisala, zaobišla i čekala da se pojavi onaj najbliži mom idealu.
Danas, sam imala "izvanrednu" situaciju - hitan doručak zbog lekova. Alarmantno stanje u kuhinji - samo hleb, neki namaz i ONAJ ODVRATNI ŽUTI SIR (mislim da je u pitanju neki nemački ili francuski sir koji ima pomalo gorak ukus i samo što se još nije ubuđavio).... Odakle mi došla inspiracija ne znam (verovatno uskočila u pomoć njeno veličanstvo zvano "Nevolja"), ali meni je spohodilo genijalno otkriće. Naime, u kući imamo jednu malecku rendicu-trenicu, pre bih rekla da je to neka dečja igračka, ne pravi kuhinjski uređaj, ali u ovom momentu mi je bila pred očima. Uzela sam magičnu sprav i čudo se desilo: Sitno narendisani sir na parče hleba i nije bio tooooliko odvratan. Moram priznati da nakon drugog parčeta čak mi je prijao.
Da li je moguće da toliko mala spravica učini takvo, meni veliko čudo i preokret u mom doživljaju?!
Onda sam povezala svoje "ne prevazišne" probleme i poteškoće u životu sa onaj grozni žuti sir. Pitam se - Šta bi u tom slučaju mogla biti ona magična trenica koja će ih narendisati i učiniti ih ukusniji, ili bar lakši za progutati?
Mogla bih jesti sir uz supu, uz salatu, uz glavno jelo, pa neretko i odmah nakon kolača. Imam običaj da kažem mojim prijateljima da ako su bili u Bugarskoj, a nisu imale za svaki obrok neki oblik sira u kombinaciji sa jajima i kiselog mleka, najverovatnije
neko ih je prešao i u stvari nisu bili u Bugarskoj, nego u nekoj drugoj zemlji koja "glumi" da je Bugarska. Mogu reci da sir je namirnica koja svako ozbiljno bugarsko domaćinstvo MORA da ima na svom stolu.
Ta moja opsesija sirom (i belog i žutog) nije ostala neprimećena od strane mog supruga, pa se on često trudi da me obraduje tako što nakupuje sve moguće tvrde, slane, zrele sireve u prodavnici i dođe kući sa jedinom nadom da ovog puta ću reci da jeste, taj sir je onaj "pravi" bugarski. S godinama je shvatio da je to iz nekog, njemu nepoznatog razloga nemoguće, pa više se i ne trudi - jednostavno kupi ono što nađe i donese kući u stilu "Jedi, ako ti se jede, ako ne - ne moraš". U stvari, da budem fer, moram napomenuti da se trudi da kupi onaj brend sira, za koji zna da je najbliži mom ukusu, ali ponekad i ne pronađe baš taj, pa uzme bilo koji jer za njega svaki sir je sir i nema tu razlike. Obično bih ja bojkotovala svaki meni neprihvatljivi sir i jednostavno bih ga ignorisala, zaobišla i čekala da se pojavi onaj najbliži mom idealu.
Danas, sam imala "izvanrednu" situaciju - hitan doručak zbog lekova. Alarmantno stanje u kuhinji - samo hleb, neki namaz i ONAJ ODVRATNI ŽUTI SIR (mislim da je u pitanju neki nemački ili francuski sir koji ima pomalo gorak ukus i samo što se još nije ubuđavio).... Odakle mi došla inspiracija ne znam (verovatno uskočila u pomoć njeno veličanstvo zvano "Nevolja"), ali meni je spohodilo genijalno otkriće. Naime, u kući imamo jednu malecku rendicu-trenicu, pre bih rekla da je to neka dečja igračka, ne pravi kuhinjski uređaj, ali u ovom momentu mi je bila pred očima. Uzela sam magičnu sprav i čudo se desilo: Sitno narendisani sir na parče hleba i nije bio tooooliko odvratan. Moram priznati da nakon drugog parčeta čak mi je prijao.
Da li je moguće da toliko mala spravica učini takvo, meni veliko čudo i preokret u mom doživljaju?!
Onda sam povezala svoje "ne prevazišne" probleme i poteškoće u životu sa onaj grozni žuti sir. Pitam se - Šta bi u tom slučaju mogla biti ona magična trenica koja će ih narendisati i učiniti ih ukusniji, ili bar lakši za progutati?

Нема коментара:
Постави коментар
konstruktivni komentar