Čitam novinske članke i nekako mi se čini da sve ovo što se trenutno dešava na političkoj sceni već se jednom desilo, kao da sam već čitala o svemu ovome i manje više mogu pretpostaviti kako će se završiti, jer kada radiš iste stvari na isti način ne može da očekuješ drugačiji rezultat... ali očigledno narod nije savladao svoju lekciju iz istorije (ili nek okrivimo političare), pa moramo ponovo polagati (mislim da svi mi) isti ispit, jer prethodni nismo položili...
Pre koju nedelju sam polagala Srpsku pravnu istoriju. S obzirom da nisam u gimnaziji u Bugarskoj išta učila o srpskoj istoriji (ili bar ništa što piše u srpskim udžbenicima), moram priznati da sam se dosta ponamučila da savladam gradivo. Na svu sreću na samom ispitu sam dobila „laka“ pitanja, pa prošla. Jedno od pitanja na koja sam trebala odgovarati je bilo:
"Sticanje srpske nezavisnosti 1878." I ono što sam morala prepričati na ispitu iz udžbenika je to da je Srbija ne zadovoljna stvaranjem velike Bugarske prilikom potpisivanja mirnog ugovora sa Turskom u San Stefanu 3.3.1878. godine, se obratila Austrougarskoj da zastupa njene interese na Berlinskom kongresu 13.06.-13.07.1878. Naravno velika sila nije to htela "za đabe" da se "troši" pa je sa svoje strane tražila od Srbije da napismeno:- se odrekne proširivanja ka Kosovu
- se odrekne proširivanja ka Novopazarskom Sanđaku
- da izgradi u svom trošku prugu
Beograd-Niš, a pri tome da uzme kredit od onoga što oni kažu
- da prepusti Austrougarskoj regulisanje Đerdapske klisure
- da sklopi trgovinski ugovor (naravno u korist Austrougarskoj jer Srbija je smela da izvozi samo njima i oni kao monopol su diktirali uslove)
Naravno, tadašnji srpski političari pristanu na sve ove uslove da bi dobili 4 okruga - Niš, Pirot, Toplica i Vranje. A, da, formalno je Srbiji priznata "puna nezavisnost", koja je bila uslovljena sa time da Srbija obezbedi "potpunu jednakost pred zakonom za pripadnike svih veroispovesti"....
Ispričam sve ovo ja profesorici, sva ponosna što sam sve tačno iz udžbenika nabubala, čak sva važna nabacim (iz gradiva za naredno pitanje) da je ovaj sporazum doveo do toga da se par godina kasnije (1881.) potpiše i Tajna konvencija sa Austrougarskom i kako upravo skandale i korupcija su dovele do toga da se tadašnji knez Milan proglasi za kralja, kako bi raspaljio nacionalna osećanja i skrene pažnju sa velike korupcione afere (vezane za izgradnju iste te pruge Beograd-Niš u koju su bili upetljani članovi vlade pa i sam dvor).
I ona mene prekine i pita: Šta je još obuhvatala ova tajna konvencija?
Ja nikako da se setim, mislim sve već ispričala, a profesorka: "I šta je Srbija zagubila potpisivanjem ovog ugovora?", ja ponovo ponovim da je materijalno oštećena i bla bla, a ona: "Osim toga koleginice, ono najvažnije je to da se Srbija tada obavezala da neće zaključiti nikakve političke ugovore bez prethodnog sporazuma sa Austrougarskom, što je značilo gubitak svoje nezavisnosti, gubitak svog suvereniteta!"
Da, previdela sam tu malu sitnicu... u pokušaju da stekne nezavisnost i da proširi svoje granice na račun Bugarske, Srbija u stvari je sama sebi potpisala zabranu proširenja i odrekla se iste te nezavisnosti za koju se toliko godina ranije borila i toliko života za tog cilja izgubila....
I baš se pitam da li je i onda Austrougarski analitičar i urednik austrougarskog časopisa "Odbrana i inostrani poslovi" pisao kako zapravo potpisivanjem tog ugovora Srbija dobija "izlaz na more"?
Da li su se i tadašnji mediji utrkivali da ubeđuju narod kako pošto se Bugari ljute i protive ovakvom rešenju, Srbi zasigurno treba da budu srećni i ponosni što su uspeli da dogovore i potpišu ovakve uslove....
I da, najvažnije pitanje koje mi ne daje mira jeste da li je tadašnji čuveni srpski diplomata, pravnika i tako dalje Jovan Ristić dobio jednu olovku od Franc Jozefa I, i da li i njemu je austrougarski vladar uručio simbolične ključeve svog dvorca i svečano izjavio 'Uvek možeš da uđeš ovde'?
Нема коментара:
Постави коментар
konstruktivni komentar